Preskoči na glavni sadržaj

Odgovor na opoziv (2)

Klasa: 018-07/02-03-01

Broj:   521-AUS-02/01-02-02

Melbourne 22. ožujka 2002.

REPUBLIKA HRVATSKA

MINISTARSTVO VANJSKIH POSLOVA

ZAGREB

Tajništvo

gospodja Tatjana Kralj Draganić, tajnica ministarstva

Predmet: Vaši dopisi  klasa 018-07/02-03/03 T, broj 521-02-02/02-04 od 4. ožujka 2002.,  primljen 12. ožujka 2002. i  018-07/02-03/03 T, broj 521-02-02/02-04 od 14. ožujka 2002., primljen 19. ožujka 2002. - izvješće o učinjenom 

Štovana gospodjo

Prije dva dana sam DHL-om primio Vaš dopis u kojemu mi nakon pet dana, ali sad uz naznaku da to mogu objaviti, najavljujete opoziv s dužnosti generalnog konzula Republike Hrvatske u Melbourneu za 1. travnja 2002. U tom dopisu ste  me uputili na obavljanje svih aktivnosti vezanih za opoziv, pa sam na taj način počeo postupati istog trenutka. Nabrojit ću vam jedan dio.

Zbog kratkoće vremena nisam u mogućnosti obaviti sve ono što bih po pravilima dobrog ponašanja na kraju svog mandata trebao učiniti, ali vjerujem da ću uspjeti obaviti ono najbitnije, a to su oproštajna pisma guvernerima i premijerima triju država, pisma kolegama u konzularnom zboru, te diplomatske note, za koje bi bilo dobro da stignu do primatelja do 31. ožujka (zadnji radni dan u ovom mjesecu je 28. ožujka 2002.). Pisma su nužna a oproštajni posjeti nisu, pa je situacija utoliko lakša.

Žao mi je što se u svojstvu generalnog konzula ne ću moći oprostiti posjetom barem većim mjestima okupljanja hrvatske zajednice u ove tri države. Takovi se dogadjaji organiziraju ovdje samo subotom, odnosno vikendom, i najavljuju se preko medija unaprijed. Poglavito je nemoguć moj posjet Južnoj Australiji i Tasmaniji. I ovaj problem namjeravam riješiti odgovarajućim oproštajnim pismima:  izravno klubovima, domovima, udrugama i sl., ili pak putem ovdašnjih hrvatskih medija. Ipak za oproštaj s nekim ljudima iz zajednice izkoristit ću prvoligašku nogometnu utakmicu, koja se ove nedjelje igra na nogometnom stadionu Croatia i u kojoj nastupa nogometni klub “Melbourne Knights”, kojega podržavaju ovdašnji Hrvati. Stanka preko poluvremena utakmice je zgodno vrieme za nekolicinu pozdrava i stisaka ruku. 

Iste nedjelje se održava i “car rally” konzularnog zbora Victorije, pa ću na kraju te manifestacije uspjeti osobno susresti neke od mojih kolega i reći im zbogom.  Inače protokolarni oproštaj od svojih članova konzularni zbor održava na svojim redovitim radnim objedima, koji se održavaju svaka dva mjeseca. Osobno sam u svojstvu doajena konzularnog zbora u tim prigodama ili na specijalnim svečanostima organiziranim u tu svrhu, držao oproštajne govore nekolicini kolega. Zadnji takav slučaj je bio veličanstveni oproštaj od generalnog konzula Danske 18. ožujka 2002.

Uz pomoć tajnika konzularnog zbora pokušavam na neki način opravdati moju izočnost s “black tie” godišnje večere (14. travnja 2002.) konzularnog zbora Victorie s guvernerom ove države  Johnom Landyem i njegovom gospodjom. (Guverner Victorie je isto što i predsjednik, dakle on je prvi čovjek ove države, koja je puno veća i snažnija od Hrvatske). Guvernerski par je na toj večeri naš gost, a ja i moja gospodja smo mu,  trebali biti  glavni domaćini. Prije mjesec dana sam mu, prethodno usuglasivši nadnevak s njegovim protokolom, u ime konzularnog zbora poslao pismeni poziv, koji je on uljudno prihvatio. Na večeru s guvernerom ne mogu doći kao bivši generalni konzul i donedavni doajen. Kada bih to učinio napravio bi ozbiljan propust u diplomatskom ponašanju.

Dakle, kao što vidite, vremenski tjesnac, koji sam spominjao u  mom reagiranju na Vaš dopis koji sam primio 12. ožujka 2002. odnosio se samo na moje službene obveze. Nigdje nisam spomenuo potrebu za obavljanjem ili završavanjem osobnih ili obiteljskih obveza. Ovdje sam bio službeni predstavnik hrvatske države, pa sam i radio samo u tom svojstvu. (To ne znači da ovdje nisam stekao dosta dobrih prijatelja. S nekima sam se uspio ili ću se uspjeti čuti, s nekima čak i vidjeti, a neke ću  nazvati ili im napisati pismo kad se vratim mu domovinu.)  Dakle, u svom pismu sam spomenuo zabrinutost glede (ne)mogućnosti obavljanja nužnih službenih poslova, i to je bilo sve na što sam mislio. Te ću poslove obaviti u tolikoj mjeri kvalitetno, koliko mi preostalo vrieme dopušta.

Sukladno narečenom, moj boravak u Australiji, nakon nadnevka mog opoziva, nema opravdanja niti smisla. Službene poslove moram obaviti do tada, a osobni ili obiteljski razlozi za daljnji boravak ne postoje, kao što nisu postojali ni do sad. Stoga sam potpuno logično nabavio zrakoplovne karte, pa ćemo ja i moja gospodja, ako Bog dade, 1. travnja biti na putu za domovinu.

Na kraju, ali nikako ne manje bitno. Sve što sam, glede svog odlaska, napravio i što radim, činim u dobroj vjeri kako je opoziv koji ste mi najavili sukladan mišljenju i odluci mjerodavne osobe, Predsjednika Republike Hrvatske.

Sa štovanjem

 

Generalni konzul 

mr. sc. Željko Šikić

na znanje:

- predsjednik RH

- ministar VP RH

- zamjenica ministra VP RH

Dostavljeno u MVP RH preko pisarnice (+385-1-4551 795)

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga