Štovani g. Šikić,
prošlo je upravo
godinu dana od kad sam vam poslao svoje vidjenje za mogući razvitak aluminijske
industrije u Hrvatskoj (priloženo). Unatoč vašeg i mog zalaganja da se ova tema
barem načme, ako ne i stavi na dnevni red, nikakvog bitnog pomaka u tom pravcu
nismo postigli u ovih 12 mjeseci. U medjuvremenu, u Hrvatskoj su se dogodile,
za moj pojam alarmantne stvari. Vlada je sanirala TLM u iznosu nekoliko stotina
milijuna DEM, kako bi omogucila da se investicija u topli valjacki stan teška
100 M DEM, (za moj pojam promašena) privede kraju i TLM-u omogućilo da se
ponovo zaduži. Ako TLM nema sve potrebite geopolitičke pretpostavke za
konkurentnu proizvodnju aluminija, dakle sirovinu, energiju i tržište, po kojoj
to logici (ako nije Marxovoj) je opravdano ulagati 100 M DEM ili više u
postavljanje novog veljačkog stana, koji nema što valjati? Odnosno kad bi stan
bio pušten u punu proizvodnju, i TLM valjao non-stop, onda bi njegovi gubici
bili veci nego ako se taj bieli slon ostane cakliti neupotrijebljen i bude
čekao bolja vremena. S jedne strane vodstvo TLM vodi poduzeće u sve veću
propast, a skupa sa sobom vuku i državu. S druge strane postoji zid šutnje o
razumnim rješenjima za aluminij. Imam dojam da svi tamo žive u prošlosti,
odnosno u sjećanju na dobra stara vremena hladnog rata kad ljudi u TLM-u
naprosto nisu znali što će s novcem. Očito kad nisu znali što će s novcem dok
su ga imali, da pogotovo neznaju što će s njim kad ga nemaju, a na olak način
ga posudjuju. Čitava ta garnitura treba biti izbačena na ulicu, jer su glavom i
bradom najviše odgovorni za očajno stanje u kojem se nalazi TLM i čitavi
Šibenik. Zamislite vi budalaštine? Istopiti provodne šine u elektrolizi i uništiti
208 elektrolitskih ćelija da bi se iz tog izvuklo nekoliko tisuca tona otpada,
a sada tražiti 200 milijuna USD da se šteta koju su sami nanijeli, popravi. To
ni Jugo-vojska nije uradila u Mostaru. Jesu nanijeli maksimalnu štetu, ali
ostala je infrastruktura, koju su ljudi popravili i sada je Aluminij
najuspješnija tvornica u BiH. A takvih budaleština u Hrvatskoj je bilo i prije.
U Obrovcu su potrošili milijardu dolara da sagrade tvornicu glinice koju nikada
nisu pustili u pogon, a da nitko nije zato nikad snosio odgovornost. Izmislili
su priču da zalihe kvalitetnog bauxita nisu dovoljne za učinkovitu
eksploataciju glinice, da tobože nisu znali da povoljnog bauxita nema dovoljno.
A znate u čemu je bio problem? Naši Marx-Engelsovi "strucnjaci" od
Rusa su kupili tehnologiju za preradu gibsita (trohidrata) a rudača u Obrovcu
sadrži uglavnom bohemit (monohidrat) s malom primjesom gibsita. Price o
nedostatnosti "kvalitetnog" bauxita, koliko mi je poznato, su priče
za malu djecu. Tehnologija koju su oni postavili nije bila sposobna preradivati
bauxit koji su imali. Zato da nikad ničiji život nije uzaludan, uvijek može
poslužiti kao loš primjer - kaže židovska izreka. Tako su hrvatski aluminijaši
završili kao školski primjer "ludosti u poslovanju", a država plaća
račune, još i dan danas 35 godina nakon "izvornog" grijeha. Nije mi
svrha ovdje izlijevanje žuči, nego želim jednom reci "basta". Dosta
gluposti koja se prodaje kao "mudrost" - "rog pod svijeću".
S druge strane sam vas htio izvijestiti o progresu mog poslovanja s
Amerikancima, kako biste pokušali, ako uopće imate volje za to, da se na neki
način riješi taj gordijski cvor, i TLM izvede iz slijepe ulice.
1. Sklopili smo ugovor po kome Duga Technologies ima pravo
razvijati novu tehnologiju u 34 ćelije. Oni snose sve troškove opsluživanja i
rada ćelija te uzimaju i koriste sav proizvedeni metal. Oni takodjer snose
troškove gradnje, eksperimentacije i razvoja. Za uzvrat, imaju pravo bezplatnog
rabljenja tehnologije u svojim postojećim postrojenjima.
2. Duga technologies ima ekskuzivno vlasništvo i pravo
komercijalne eksploatacije svih tehnologija, na svjetskom tržištu, kao i pravo
korištenja experimentalne sekcije celija radi demonstracije tehničke i
gospodarske učinkovitosti svoje tehnologije. Dakle, zainteresirane stranke će
moći doci u tvornicu i viditi celije u radu i imati uvida u sve tehnološke i
gospodarske paramatre koje Duga bude spremna izložiti.
3. Program i status. Prva faza suradnje obuhvaća podizanje
gospodarske učinkovitosti postojećih soderberg ćelija za 25%, bez kapitalnog
ulaganja. Dakle, u prvoj fazi je podizanje proizvodnog kapaciteta njihovih
postojećih celije za 30% (s 900 na 1200 kg na dan), smanjenje specifične
potrošnje struje za 10% i smanjenje troškova proizvodnje metala za 200 USD po
toni. Ovaj plan treba biti realiziran do travnja 2002. Celije trenutno
proizvode 1050 kg na dan, i do Božica računam da ćemo niti na 1120 kg. Druga
faza suradnje obuhvaća ciklusni rad celija. To znaci da će celije tokom vremena
niske potrošnje električne energije raditi na 155-160 kA, a tokom vremena
visoke potrošnje, oslobadjati 350 MW električne energije i raditi na toku od 90
kA. Na ovaj način celije će trošiti pretežito jeftinu struju a tokom dana, kad
je to potrebito i izplativo, oslobadjati skupu struju koja se na američkom
tržištu može prodati po cijeni cak i do 7,000 USD MWh (1.6 DEM-kWh) (pogledaj
web stranicu www.sce.com, i potraži "DBP"). Naravno ovako visoka
cijena struje "za oslobodjenu energiju" se može dobiti samo tokom
malog broja sati kroz godinu, ovisno o opterećenju mreže. To nije bitno, nego
je bitno to da elektroliza služi za absorbiranje viška električne energije, kad
nje ima a potražnja za njom je niska i da ne sudjeluje u potrošnji, kad je
potražnja visoka. Ova faza ciklusnog rada treba početi već u veljači iduće
godine.
4. Nakon realizacije ovih zadataka, plan je početi graditi
celije na koje sam aludirao u svom dopisu od prošle godine. Dakle, radi se o
konvencionalnom NENT procesu, za koji smatram da će biti iduća logična evoluciona
ljestvica u razvoju Hall-Heraultovog processa.
5. To su dakle stvari za koje u Hrvatskoj nemaju interesa i
koje su kod "odgovornih" opisane kao "fantazija". Kad bi
oni samo znali što je to ODGOVORNOST. Hvala Bogu da ima takvih koji
"fantaziraju o dobro", a ne samo onih koji cine zlo. Ja bih drage
volje činio dobro, ne samo fantazirao o dobru, kad ne bi bilo onih, koji sve u
svojoj moći cine da se ono što je dobro ne radi u Hrvatskoj.
uz izraz poštovanja,
drago
Primjedbe
Objavi komentar