13. studeni 2001.
Željko Šikić
Generalni konsul
Consulate General of the Republic of Croatia
9/24 Albert Road
South Melbourne, Vic., 3205
Štovani g. Šikić,
prošlo je upravo godinu dana od kad sam vam poslao svoje
viđenje za mogući razvoj aluminijske industrije u Hrvatskoj (priloženo). Unatoč
vašeg i mog zalaganja da se ova tema barem načme, ako ne i stavi na dnevni red,
nikakvog bitnog pomaka u tom pravcu nismo postigli u ovih 12 mjeseci. Meni je
žao.
U međuvremenu, u Hrvatskoj su se dogodile, za moj pojam
alarmantne stvari. Vlada je sanirala TLM u iznosu nekoliko stotina milijuna
DEM, (Slobodna Dalmacija, Uskrs 2001) kako bi omogućila da se investicija u
topli veljački stan teška 100 M DEM, (za moj pojam promašena) privede kraju.
Ujedno se time htjelo TLM-u omogućiti da se ponovo zaduži. Ako TLM nema sve
potrebite geopolitičke pretpostavke za konkurentnu proizvodnju aluminija, dakle
sirovinu, energiju i tržište, po kojoj to logici (ako ne Marxovoj) je opravdano
ulagati 100 M DEM ili više, u postavljanje novog veljačkog stana, koji nema što
valjati? Odnosno kad bi taj stan sutra bio pušten u punu proizvodnju, i TLM
valjao non-stop, pretpostavljam da bi TLM-ovi gubici bili veći, nego ako se taj
"bieli slon" ostavi sjajiti neupotrijebljen i bude čekao bolja
vremena.
S jedne strane vodstvo TLM gura poduzeće u sve veće gubitke,
a skupa sa sobom vuku HEP i državu, u propast. S druge pak strane, kao da
postoji zid šutnje o razumnim rješenjima za aluminij u Hrvatskoj, da ne kažem
zavjera protiv takvih rješenja. Imam dojam da se tamo živi u prošlosti, odnosno
u sjećanju na dobra stara vremena hladnog rata kad ljudi u TLM-u naprosto nisu
znali što če s novcem. Očito je, kad oni nisu znali što će s novcem dok su ga
imali, da pogotovo ne znaju što će s njim, kad ga nemaju a na olak način ga
posuđuju. Čitava ta vodstvena garnitura, po mom sudu treba biti izbačena na
ulicu, jer su glavom i bradom najviše odgovorni za očajno stanje u kojem se
nalazi TLM i čitavi Šibenik. Zamislite vi budalaštine? Istopiti provodne šine u
elekrolizi i uništiti 208 elektrolitičkih ćelija da bi se iz tog izvuklo
nekoliko tisuća tona otpada, a sada tražiti 200 milijuna USD da se šteta koju
su svojom glupošću nanijeli, popravi! To ni Jugo-vojska nije uradila! U Mostaru
je jugo-vojska nanijeli maksimalnu štetu, (uništeni su laboratorij,
vodo-toranj, dimnjak, krov, izpravljač) ali ostala je infrastruktura, ćelije i
šine. Ljudi su sve to popravili i sada je Aluminij najuspješnija tvornica u
BiH. A takvih budaleština, potput pretapanja šina u TLM-u, u Hrvatskoj je bilo
i ranije. U Obrovcu su potrošili milijardu dolara da podignu kapacitet tvornice
glinice s 100 na 300 tisuća tona, a koju su kasnije morali zatvoriti, a da
nitko nikad nije snosio odgovornost za promašenu investiciju. Izmislili su
priču da zalihe kvalitetnog bauxita nisu dovoljne za učinkovitu eksploataciju
glinice, da tobože nisu znali da povoljnog bauxita nema dovoljno. A znate u
čemu je bio problem? Naši Marx-Engelsovi "stručnjaci" od svoje
bratije s iztoka su kupili tehnologiju za preradu gibsita (trohidrata), a
rudača u Obrovcu sadrži uglavnom boehmit (monohidrat) s malom primjesom
gibsita. Tvornica nije mogla prerađivati boehmit i zato je radila s 46
postotnom izkorištenosti. S obzirom da nije bilo moguće podignuti njenu
učinkovitost, bez dodatne investicije, tvornica je zatvorena jer bi inače netko
morao snositi odgovornost. Priče o nedostatnosti "kvalitetnog"
bauxita, su samo djelomično istinite. Ne radi o količini bauxita u Obrovcu nego
o tehnologiji koju su "stručnjaci" postavili koja nije bila sposobna
prerađivati bauxit koji su imali. Boehmit se prerađuje u HTP (high temperature
and pressure) procesu na temperaturi od 220 stupnjeva C, putem autoklavnog rastvaranja,
a gibsit se može prerađivati u LTP (low temperature and pressure) procesu na
140 stupnjeva C, kakav se uglavnom koristio u Madžarskoj i bivšem SSSR-u.
Za ovakve stvari Židovi imaju izreku: nikada ničiji život
nije uzaludan, - uvijek može poslužiti kao loš primjer. Tako su hrvatski
aluminijaši završili kao školski primjer "ludosti u poslovanju", a
država plaća račune, još i dan danas, 35 godina nakon "izvornog"
grijeha. Znam da nisu "ovi danas" odgovorni za ono što se zbilo prije
35 godina, ali je ostala "poslovna kultura" koji i dan danas radja
svojim logičnim plodom. Iste se greške ponavljaju, samo u drugom obliku. Djeca
izpaštaju grijehe svojih otaca, jer oci nemaše hrabrosti da sagledaju i
priznaju svoj grijeh.
Nije mi svrha ovdje izlijevanje žuči, nego želim jednom reći
"basta". Dosta gluposti koja se prodaje kao "mudrost" i to
"rog pod svijeću".
Također sam vas htio izvijestiti o progresu mog poslovanja s
Amerikancima, kako biste pokušali, ako uopće ima smisla pokušavati, da se na
neki način riješi taj gvordijski čvor, i TLM izvede iz slijepe ulice.
1. Sklopili smo
ugovor po kome Duga Technologies ima pravo razvijati novu tehnologiju u 34
ćelije. Oni snose sve troškove opsluživanja i rada ćelija te uzimaju i koriste
sav proizvedeni metal. Oni također snose troškove gradnje, eksperimentacije i
razvoja. Za uzvrat, imaju pravo bezplatnog rabljenja tehnologije u svojim
postojećim postrojenjima.
2. Duga
technologies ima ekskuzivno vlasništvo i pravo komercijalne eksploatacije svih
tehnologija, na svjetskom tržištu, kao i pravo korištenja experimentalne
sekcije ćelija radi demonstracije tehničke i gospodarske učinkovitosti svoje
tehnologije. Dakle, zainteresirane stranke će moći doci u tvornicu i viditi
ćelije u radu i imati uvida u sve tehnološke i gospodarske parametre koje Duga
bude spremna izložiti.
3. Progam i
status. Prva faza suradnje obuhvaća podizanje gospodarske učinkovitosti
postojećih soderberg ćelija za 25%, bez kapitalnog ulaganja. Dakle, u prvoj
fazi je podizanje proizvodnog kapaciteta njihovih postojećih ćelije za 30% (s
900 na 1200 kg na dan), smanjenje specifične potrošnje struje za 10% i
smanjenje troškova proizvodnje metala za 200 USD po toni. Ovaj plan treba biti
realiziran do travnja 2002. ćelije trenutno proizvode 1050 kg na dan, i do
Božića računam da ćemo biti na 1120 kg. Druga faza suradnje obuhvaća ciklusni
rad ćelija. To znaci da će ćelije tokom vremena niske potrošnje električne
energije raditi na 155-160 kA, a tokom vremena visoke potrošnje struje,
oslobađati 350 MW električne energije, dok same
budu radile na toku od oko 90 kA. Na ovaj način ćelije će trošiti
pretežito jeftinu struju, a tokom dana, kad to bude potrebito i izplativo,
oslobađati skupu struju koja se na američkom tržištu može prodati po cijeni cak
i do 700 USD MWh (1.6 DEM-kWh) (pogledaj web stranicu www.sce.com, i potraži
"DBP"). Naravno ovako visoka cijena struje "za oslobođenu
energiju" se može dobiti samo tokom malog broja sati kroz godinu, ovisno o
opterećenju mreže. To nije bitno, nego je bitno to da elektroliza služi za
absorbiranje viška električne energije, kad nje ima, a potražnja za njom je
niska i da ne sudjeluje u potrošnji, kad je potražnja visoka. Ova faza
ciklusnog rada treba početi već u veljači iduće godine.
4. Nakon
realizacije ovih zadataka, plan je poeti graditi elije na koje sam aludirao u
svom dopisu od prošle godine. Dakle, radi se o konvencionalnom NENT procesu, za
koji smatram da će biti iduća logična evoluciona ljestvica u razvoju
Hall-Heraultovog processa.
5.To su dakle stvari za koje "aluminijaši" u
Hrvatskoj nemaju interesa i koje su kod "odgovornih" opisane kao
"fantazija". Kad bi "odgovorni" samo znali što je to
ODGOVORNOST! Hvala Bogu da ima takvih koji bar "fantaziraju o dobrom",
a ne samo onih koji čine zlo. Drage bih volje činio dobro, ne samo
"fantazirao" o dobru, kad ne bi bilo onih, koji sve u svojoj moći
čine da se ono što je dobro, ne radi u Hrvatskoj.
6. Sa svoje strane sam uvijek spreman razgovarati i braniti
svoju viziju budućnosti za aluminij u Hrvatskoj, onako kako sam je izložio pred
godinu dana. Za TLM se može naći izlaz, samo treba malo pameti, puno odlučnosti
i nešto dobre volje.
uz izraz poštovanja i frustracije,
Drago Jurić
Primjedbe
Objavi komentar