Gospodarsko izvješće za 2001. godinu

Klasa: 303-03/02-51-01

Broj:   521-AUS-02/01-02-01

Melbourne 15. veljače 2002.

II Uprava

Odjel za gospodarsku bilateralu - izvaneuropsku

IV, V, VII uprava

Predmet: Gospodarsko izvješće za 2001. godinu

Uvod

Nakon dužeg, ali neuspješnog pokušaja sastavljanja gospodarskog izvješća za 2001. godinu na drugi način, odlučio sam se uporabiti jedinu preostalu mogućnost - izraditi ga sam. Kao rezultat te moje odluke u nastavku iznosim osobna zapažanja, procjene, primjedbe i prijedloge u okviru zadanom naputkom za izradu godišnjeg gospodarskog izvješća. 

Australiju je glede hrvatskog gospodarskog, ali i političkog, kulturnog i svakog drugog interesa, korisno promatrati kao cjelinu. Naime medju australskim saveznim državama nema nekih dramatičnih razlika, glavni pak potezi države na području gospodarstva ali i svim drugim područjima dogadjaju se na saveznoj razini, a na toj istoj razini se vode i sve bitne statistike. Jednostavno i praktično gledano područje ovog generalnog konzulata, koje obuhvaća tri australske države Victoriu, Južnu Australiu i Tasmaniu  može se u svim numeričkim pokazateljima uzeti kao nešto jače od trećine.

OPĆE STANJE GOSPODARSTVA ZEMLJE PRIMATELJICE

Australsko udobno devetnaesto mjesto (odmah nakon osamnaeste Njemačke i prije dvadesete Velike Britanije) na listi zemalja svrstanih po brutto nacionalnom dohotku po glavi stanovnika je za Australiju loš plasman i nije pravi pokazatelj gospodarskog potencijala ove zemlje. Naime prirodna bogatstva i dostignuta razina organiziranosti jamče Australiji mogućnost uspona na spomenutoj ljestvici. Hoće li pak Australci zapeti i odlučiti se na uspon drugo je pitanje. Oni naime ne djeluju previše ambiciozno, jer su sveukupno prilično zadovoljni svojim položajem i rado ističu prednosti postignutog načina života i rada u svojoj zemlji, u usporedbi sa stanjem na drugim kontinentima, pri tom čak izključujući Antarktik.

Australsko tržište je integrirano u svjetsko tržište i funkcionira po pravilima koje  nameće svjetsko tržište, ili još bolje rečeno USA i Velika Britanija. Naime, što zbog financijske i gospodarske snage, što zbog engleskog jezika, što zbog zgodnih povijesnih okolnosti, osnovni žig svim današnjim svjetskim gospodarskim, ali i medijskim, kulturnim, vojnim, znanstvenim i drugim pokazateljima daju SAD uz pomoć nekolicine zemalja engleskog govornog područja, u koje, na njezinu sreću, spada i Australija.

Konkurentnost australskog gospodarstva australska vlada podupire u posljednje vrieme održavanjem relativno niskog tečaja australskog dolara, na veliko zadovoljstvo izvoznika i ne preveliko nezadovoljstvo pučanstva. Ipak ovaj način pokazuje i pomanjkanje pouzdanja u vlastitu produktivnost, te odredjeni kompleks manje vriednosti, u usporedbi s USA, koje snagu dolara održavaju povećanjem produktivnosti, ali i snagom svog autoriteta. Australci su ipak u usporedbi s Amerikancima - južnjaci. Ovu logiku blizine Južnom polu potvrdjuje njemu bliži Novi Zeland koji se po brutto nacionalnom dohotku po glavi stanovnika nalazi 13 mjesta niže od Australije, a inače spada u isto englesko društvo.

Uloga države u gospodarstvu Australije je velika, premda je drugačija, da se ne kaže manja,  nego kod nas. Kroz proračun na saveznoj razini prodje 25% društvenog proizvoda, a tome treba dodati proračunske prihode i rashode na razinama država i gradova odnosno općina (još oko13%). Liberalizam u gospodarstvu je dakle stavljen u čvrste državne okvire, što uostalom osigurava izuzetnu urednost svekolikog života.

2001.godina je bila godina izpita novog poreznog sustava, odnosno uvodjenja poreza na dodanu vriednost (australska inačica PDV-a se zove porez na proizvode i usluge - GST - Goods and Services Tax). Novi porezni sustav je, unatoč napada oporbe, izdržao provjere i sad se već udomaćio i veselo puni državni proračun, premda mnogi Australci još uvijek znaju gundjati i prigovarati na visinu porezne stope od - 10%. Medju zanovijetalima nema Hrvata, jer su oni od svoje rodbine i putem medija uglavnom informirani o visini PDV-a u Hrvatskoj.

Inače izmedju dvije najjače stranke uočljiva je snažna razlika u shvaćanju uloge proračuna. Dok laburisti težište stavljaju na proračunske rashode i na taj način dobivaju na popularnosti odnosno na naklonosti birača, liberali se više brinu o ravnoteži prihoda i rashoda i na taj način kod birača imaju veći ugled i povjerenje. U nedavnoj predizbornoj kampanji liberali su pak morali odstupiti od svojih načela i s obećanjima budućeg trošenja u zdravstvo, školstvo, različite infrastrukturne projekte pokušali su parirati galantnim laburistima. Medjutim kako je i površnom biraču bilo jasno kako se liberalna darežljivost nikako ne može usporediti s laburističkom rastrošnošću, liberali su morali za dobivanje izbora uporabiti teško psihološko oružje - prijetnju nepoželjnim useljenicima, na što pak širokogrudni laburisti nisu mogli naći protu oružje. Sve u svemu marljivi liberali već petu godinu zaredom uspijevaju ostvariti proračunski višak, nakon razdoblja laburističke vladavine poznatog po znatnim proračunskim manjkovima. Birači su sve to zbrojili i već su se bili spremili s laburistima krenuti u trošenje, medjutim ilegalni useljenici su im odgodili to zadovoljstvo do slijedećih izbora.

Na australske političko-gospodarsko-biračku situaciju, može se gledati i na slijedeći način. Birači, mudri kakovi jesu, na saveznoj razini na vlasti drže liberale, a na državnim razinama laburiste, pa je to u stvari neka vrsta nametnute velike koalicije. Na taj način izbjegavaju izmjenu razdoblja zarade i trošenja. Jedno i drugo se dogadja simultano,  po modelu braka u kojem muž (ili žena) zaradjuje, a žena (ili muž) i djeca troše.

Australija je prema stranim ulaganjima otvorena, toliko koliko to ne ugrožava njezine nacionalne interese. Medju stranim vlasnicima tvrdki koje posluju u Australiji dominiraju Amerikanci, posebice na području proizvodnje električne energije. Medjutim vlasništvo stranaca je ograničeno, a svaka veća kupovina stranaca mora dobiti odobrenje države, koja pak zna odgovoriti na ponude negativno, čak i pod cijenu pada australskog dolara i gubitka povjerenja u australsko gospodarstvo. Premda posjeduje golema prirodna bogatstva i fantastično veliki prostor, a more joj služi kao izuzetno djelotvorna prirodna zaštita, Australija je jako osjetljiva na bilo kakovu mogućnost ugroze nacionalnog suvereniteta, što zvući paradoksalno s obzirom na nedavni referendum u kojem se većina Australaca izjasnila za daljnju pripadnost britanskoj kruni. Iz svega bi se moglo zaključiti: Britanija - da, Amerika - može, ostali - oprez. Ovaj zaključak zasigurno nije u skladu s proklamiranom multikulturnom politikom, na koju su Australci izuzetno ponosni.

Sukladno njezinim sklonostima za Australiju je na svjetskoj razini zasigurno najvažnije članstvo u  Organizaciji zemalja Commonwealtha. Dapače Australija će ove godine u mjestu Coolum, blizu Brisbanea, od 2. do 5. ožujka biti domaćinom sastanka šefova zemalja ove organizacije, u kojoj se svi šefovi država nalaze na istoj visokoj razini - samo jednu stepenicu niže od britanske kraljice.

Kao članovi UN-a Australci su ponosni na svoju ulogu u smirivanju situacije u Istočnom Timoru, što je bio prvi korak prema nesmetanom istraživanju i  eksploataciji nafte s tog područja.

Premda su članovi nekolicine regionalnih poitičkih i gospodarskih asocijacija,  APEC-a (Asia-Pacific Economic Cooperation, IOR-ARC-a (The Indian Ocean Rim Association for Regional Cooperation), CER-a Australia New Zealand Closer Economic Relations), South Pacific Foruma (Asocijacija 16 pacifičkih otočnih država, u stvari 15 državica i jedne države kontinenta), Australci se uglavnom žale na nemogućnost pristupa zatvorenim svjetskim tržištima, pa stoga izuzetan značaj pridaju svom članstvu u WTO.

Svoju potporu otvorenosti svjetskog tržišta Australci su naglasili i organiziranjem Svjetskog gospodarskog foruma u Melbourneu u rujnu pretprošle godine, što je medjutim završilo u protuglobalizacijskim demonstracijama i zatvorenošću trgovina i lokala u centru Melbournea. Dapače rezultat tog njihovog napora je i jedna tragična koincidencija. Glavne demonstracije su se u Melbourneu dogodile 11. rujna, točno godinu dana prije napada na WTO centar u New Yorku prošle godine. Melbournške demonstracije su pak svjetske demonstrante okupile oko naziva S11.

Kao i svaka zemlja na svijetu Australija se nastoji prije svega izboriti za svoje vlastite interese. Država i gospodarstvo zajednički postižu sveukupno vrlo dobre rezultate. Dapače Australci su ponosni što im gospodarski rast bilježi više stope od USA, Kanade i Velike Britanije. Usporedbe s drugim zemljama su Australcima ipak manje bitne. Uspjeh na medjunarodnom tržištu Australija nastoji ostvariti i putem svojih diplomatsko trgovačkih predstavništava. Ministarstvo vanjskih poslova u svom nazivu ravnopravno nosi i riječ “trgovina” (Department of Foreign Affairs and Trade).

Glavni gospodarski potencijali zemlje primateljice

Australija obiluje rudnim bogatstvima. Komercijalno najznačajniji su boksit, ugljen, željezna rudača, nikal, cink, olovo, srebro, te na kraju ali ne manje bitno - zlato i drago kamenje (posebice su poznati opali, za kojima u pustinjskom mjestu Južne Australije Cober Pedyu ruje i znatan broj Hrvata).

U Australiji se nalaze i najveća svjetska nalazišta urana, ali eksploatacija je zapela zbog nedovoljne domaće potrebe i strogih ekoloških uvjeta. Zanimljivo je da je Australija najveći svjetski zagadjivač ako se računa po glavi stanovnika. U ovom slučaju će statistika neupućenog čovjeka odvesti na potpuno krivi trag. Naime Australija je izuzetno rijetko naseljena, pa se štetni plinovi, razpršeni po golemom kopnenom i morskom prostranstvu - jednostavno izgube, a Australci udišu relativno (opet statistika) izuzetno čist zrak.

Norme zadane dogovorom u Kiotu ipak su zadale Australcima dosta glavobolje, ne samo stoga što im je ugljen glavni izvor energije, nego i vriedan izvozni materijal. Uz sadašnju razinu eksploatacije poznate rezerve ugljena bi trebale biti dovoljne za slijedećih četiri stotine godina! Teško je odreći se takovog izvora bogatstva (i zagadjenja), poglavito, kad se većina zagadjenja realizira u inozemstvu, a za uzvrat se dobivaju gomile novaca.

Kada ne bi imala ugljena, s pomoću kojega proizvodi 75% električne energije, Austalija bi se mogla pomoći i velikim nalazištima plina. Vlastitom naftom pokriva pak više od polovice svojih potreba.

Hidroenergija je, zbog planinskog reljefa i obilja voda, glavni izvor enegije na izdvojenoj Tasmaniji. Reljef kontinenta je dosta nizak, pa je vodeni potencijal slabiji. Ipak ostvareni su čak i vrlo veliki hidroenergijski objekti. Projekt “Snowy Mountains” je usko povezan s pričom o velikoj uporabi jeftine useljeničke radne snage, dovezene u Australiju nakon drugog svjetskog rata. Hrvati su u toj ljudskoj energiji predstavljali značajan dio.

Ne samo zbog protokola iz Kioata, i ne samo zbog sklonosti racionalnom gospodarenju prirodnim bogatstvima, nego prije svega zbog držanja koraka u razvoju, Australija  se počela okretati i drugim izvorima u proizvodnji energije. Već dosta dugo australske tvrdke proizvode solarne grijače vode, koji se mogu vidjeti na mnogim zgradama. U posljednje vrieme počele su nicati farme vjetroelektrana. Oceanske obale su idealno mjesto za njihovo postavljanje. U australskoj javnosti se s tim u svezi čuju i prosvjedi i to dvostruke prirode. Jednima smeta što se oprema za vjetroelektrane za sad uglavnom uvozi, i to iz Danske, a drugima smeta što po njihovom mišljenju vjetrenjače nagrdjuju krajolik i prijete ptičjem svijetu. Australija i za jedne i za druge ima rješenje. Australci se sami sve više uključuju u proizvodnju opreme i na području energijske uporabe vjetra, a vjetroelektrane se nastoje smjestiti daleko od naselja i nezadovoljnih očiju, što za zemlju s tolikim prostranstvima doista ne predstavlja problem. Alternativno-energijski Don Quijotei su dakle i u ovoj zemlji koja leži na ugljenu uspjeli izgraditi svoje vjetrenjače.

Australci ne profitiraju samo na uporabi obilja jeftine energije, nego svoje znanje i izkustvo stečeno na tom području prodaju po svijetu, točnije po njima bližim zemljama Azije. Uz znanje prodaju i svoje strojeve i opremu pa je njihov izvoz na tom području prešao milijardu njihovih sad slabih, ali još uvijek vriednih dolara.

Na području poljodjelstva Australija proizvodi praktički sve, od žita do tropskog voća. Posljednjih nekolikom desetljeća su u modu ušli vinogradi. Praktični kakovi jesu Aussii su već nakon prvih berbi izmislili posebne četvrtaste škatule za pakiranje jeftinijih vrsta vina. Ponosni su na taj svoj izum kao što su Hrvati ponosni na padobran, i drže se kao ljudi koji su ga svi skupa izmislili. Ime izumitelja pak nisam uspio saznati. S vinima su, zbog izuzetno pogodnog zemljišta i podneblja za uzgoj groždja, te izvrsne tehnologije postigli golem uspjeh na svjetskom tržištu. Bezbrojne vrste ukusno pakiranih (u boce i spomenute kutije) bijelih i crnih, jeftinih i skupih vina prodajom na svjetskom tržištu ostvaruju za Australiju preko milijardu i pol njihovih dolara. Ipak još uvijek Australci sami popiju puno više. Vino u kućanstvima i restoranima snažno istiskuje pivo, koje Australci takodjer proizvode kvalitetno i za svjetsko tržište. Zanimljivo je da su ljubitelji kapljice, premda australsko pivo ima daleko dulju tradiciju nego australsko vino, više skloni izabrati uvozno pivo, nego uvozno vino. U restoranima ili barovima “in” je naručiti australsko vino i uvozno pivo.

Posljednjih godina počela je intenzivna sadnja maslina, pa bi uskoro Australci mogli na svjetskom tržištu početi mijenjati svoje maslinovo ulje za nečije dolare. U stvari oni su to već počeli, ali izvoz, skromni kakovi jesu, ne će početi ozbiljno spominjati prije nego uhvate prvu milijardu godišnje.

Zračni promet izmedju Sydneya i Melbournea po broju zrakoplova i prevezenih putnika dnevno spada medju prvih pet najgušćih u svijetu. Zbog velikih udaljenosti zrakoplovi su za Australiju izuzetno bitno prometno sredstvo, jednako bitno i u domaćem i u inozemnom prometu. Medjutim situacija medju zračnim prijevoznicima nastala nakon 11. rujna dovela je, nenadano, u izuzetno tešku situaciju drugog po veličini zračnog prijevoznika Ansett. Tvrdka s mnoštvom zaposlenih, vlasnik ne samo velikog broja zrakoplova nego i cielih terminala u svim australskim zračnim lukama, našla se naglo u velikim teškoćama. Kako bi se održala na nogama počela je ukidati nerentabilne linije, na što su joj putnici okrenuli ledja. Danas njeni zrakoplovi, zbog intervencije države i dvaju melbournških milijardera Lindsi Foxa i Solomon Loua, ostvaruju tjedno četiri milijuna dolara gubitaka. Ne znam jesu li u to uračunati i troškovi više od stotinu pravnika, koji su sebi uzeli dva mjeseca za obaviti papirnati dio posla prijelaza tvrdke u vlasništvo spomenutih poduzetnika. Da su si uzeli i dvostruko više vremena, tko bi im to mogao osporiti. Mnogi pravnici su ovdje milijunaši ali što je to milijunaš u usporedbi s milijardašom. Isto što i ja prema milijunašu. Dakle cjelokupni milijardski posao će se zbog pravničkih honorara - ipak vrlo malo promijeniti.

Koliko god Australci letjeli, oni se ipak daleko više voze, a za to imaju doista izvrsne uvjete u golemoj, zavidno održavanoj cestovnoj mreži. Ceste, mostovi, tuneli i drugi objekti se grade u skladu s pažljivim praćenjem prometa i projekcijama budućeg povećanja. U Melbourneu je upravo prošle godine  puštena u promet mreža autocesta s pripadajućim mostovima i tunelima, koja je u potpunosti u vlasništvu jednog privatnog konzorcija. Cestarina se naplaćuje daljinskom identifikacijom vozila, te automatskim odbijanjem od kreditnih kartica ili slanjem računa.

Država pak na vozačima zaradjuje porezom na benzin, ali i naplatom kazni za prebrzu vožnju. Prošle godine se samo od takovih prihoda, samo u Melbourneu slilo u državnu blagajnu pola milijarde dolara. Posao se pokazao tako unosnim da se iz tjedna u tjedan po cestama postavlja sve više i više fiksnih kamera koje svoj posao obavljaju neumorno 24 sata na dan. Na to se tiho zgražaju brzi vozači, a glasno prosvjeduju borci za ljudska prava, koji u ovome vide daljnje snaženje “velikog brata”.Predstavnici države pak cielo vrieme naglašavaju kako im prihodi od naplate kazni za brzu vožnju nisu primarni, nego im je najbitnija zaštita života gradjana. Ako su i neiskreni - u pravu su.

Unapredjenje željezničkog prometa, koji se odvija u svjetski prosječnim uvjetima, nije još stiglo do ključnog mjesta u predizbornim kampanjama političara, pa će dakle još dosta dugo ostati djelom futurističkih želja i zavisti prema Francuskoj, Njemačkoj ili Japanu.

Pučanstvo jedne države je uvijek najveće potencijalno prirodno bogatstvo (ljudi su dio prirode), samo što u nekim zemljama to bogatstvo nema mogućnosti doći do izražaja, što zbog neprikladnog državnog uredjenja, što zbog nesretnih povjesnih okolnosti. Australiji ove prepreke nisu bile na putu. Dapače, uz mirnu i promišljenu organizaciju svekolikog života, ovdje je osmišljen i praktičan školski sustav. Mladići i djevojke, nakon završenog osnovnog, srednjoškolskog ili fakultetskog školovanja počinju raditi neopterećeni općim znanjem kojega ne mogu rabiti u svom poslu. Za prikupljanje takove vrste znanja ostaju im sati kad ne rade, vikendi i godišnji odmori do kraja života. Na razpolaganju su im bezplatne i fantastično opskrbljene knjižnice, Internet. Medjutim, tijekom školovanja su stekli ono što je za njih najbitnije - sposobni su odgovoriti zahtjevima posla. Školski sustav umjesto inzistiranja na memoriranju činjenica, više vremena posvećuje osposobljavanju mladih ljudi za pronalaženje činjenica, umjesto visokog ocjenjivanja kvaliteta pismenih radova, pozornost posvećuje prezentaciji radova i komunikaciji.

Ipak Australci nisu zadovoljni sa svojom mrežom privatnih i državnih škola i fakulteta. Željeli bi na tom području postići u svijetu prvo mjesto, kao što su to postigli u športu. Laburisti su u nedavnoj predizbornoj kampanji igrali na kartu “naroda znanja” (knowledge nation), što je bilo izvrsno prihvaćeno. Mnogi su roditelji, djaci i profesori već vidjeli milijarde dolara kao se ulijevaju u školske institucije, medjutim sve su pokvarili prije spomenuti ilegalni doseljenici. Svejedno Australci izuzetno puno drže do svog školskog sustava, kojega žele unaprijediti što je moguće više. Sveučilišta su pak izvrsno opremljena, a u svom djelovanju suradjuju s mnogim sveučilištima diljem svijeta. Australske visokoškolske, pa i srednješkolske ustanove su i vrlo izdašan izvor inozemnog prihoda, budući da se u njima školuju desetci tisuća stranih studenata, koji uglavnom dolaze iz bogatih azijskih obitelji. Radi li se tu o školstvu ili turizmu, odnosno gdje se knjiže ovi prihodi, nije mi poznato, a nije ni bitno.

Veličanstvena Velika pustinja, tropska i subtropska vegetacija, velike pješćane plaže od kojih su neke dugačke čitavih stotinu milja, te kao prirodni kontrast snježne planine ipak su za turiste manja atrakcija od gradova izgradjenih oko ili u blizini prirodnih ljepota. Amerikanizirani život u tim gradovima najviše privlači turiste, koji ovdje stižu uglavnom iz azijskih zemalja. Glavna prepreka povećanju broja turista iz Azije, čelnica ksenofobične stranke One Nation, Pauline Hanson, prošle godine je nestala s političke scene. Azijske zemlje, sad trebaju pronaći drugu izpriku za odvraćanje odlaska svojih gradjana u turistički posjet Australiji, gdje ostavljaju goleme novce u razgledanju prirodnih znamenitosti, još više posjećujući različite umjetne atrakcije, a najviše u kockarnicama. Melbourne je ne tako davno, u gradnju najveće kockarnice na južnoj zemljinoj polukugli uložio nekoliko milijardi dolara, Sydney mu se pridružio s projektom s kojim se u Melbourneu smiju jer je u njega utrošeno čak nešto manje od milijarde dolara.

U privlačenju turista medju glavnim australskim gradovima traje prava utrka. Melbourne je u tu svrhu izgradio i najveći muzej južno od ekuatora, domaćin je svake godine po publici većeg teniskog Grand Slam turnira, organizator je prve utrke Formule 1 u kalendarskoj godini, Sydney je pretprošle godine odgovorio sjajno organiziranom Olimpijadom, Brisbane i cieli Quensland  privlače turiste na klasičan način: beskonačnim nizom hotela na prekrasnim plažama i subtropskim klimatskim uvjetima. Južnoaustralskom Adelaideu preostaje ne preostaje puno od turističkog kolača, ali se ne predaje organizirajući glazbene festivale i najviše radeći na dovodjenju studenata iz Azije. Koliko god se oslanjali na svoja prirodna rudna bogatstva i na svoju sposobnost i pamet, Australcima je je do turističkog prihoda izuzetno stalo. Pored financijske dobiti, turistički posjeti Australcima su svojevrsno priznanje atraktivnosti mjesta u kojem žive. Naime oni sami ljepotu i vriednost vlastite zemlje u razgovorima naglašavaju toliko često, da pri tom gube na uvjerljivosti, odnosno njihove riječi pohvale počinju zvučati poput izprika, što žive u ovoj pomalo imaginarnoj zemlji pri kraju svijeta. Amerika i Europa su ipak daleka lijepa stvarnost.

Najznačajniji gospodarski problemi zemlje primateljice

Koliko god golema prostranstva puna rudnih bogatstava za Australiju predstavljala prednost, toliko su udaljenosti u isto vrieme i velika prepreka, odnosno znatno poskupljuju prijevoz ljudi i dobara. Kad je riječ o unutarnjem transportu u najnepovoljnijem položaju je Zapadna Australija. Iz Pertha se do Melbournea, Sydneya ili Brisbanea može stići tek za više od četiri sata leta. Izgradnja i održavanje prometne infrastrukture koja povezuje glavne gradove uglavnom nema izravnog gospodarskog opravdanja, jer je uporaba cesta podalje od glavnih gradova izuzetno niska

Željezničke pruge treba održavati skoro jednako bez obzira na frekvenciju prolaza vlakova. Sve u svemu održavanje izvangradske prometne infrastukture je zbog relativno niskog stupnja uporabe izuzetno skupo, transportni troškovi unutar zemlje su pak zbog velikih daljina jako veliki.

Transportni troškovi su i u medjunarodnoj razmjeni za Australiju nepovoljan čimbenik koji poskupljuje robu i u uvozu i u izvozu. Ipak, olakšavajuća je okolnost što je prijevoz robe morskim putem uvjerljivo najrentabilniji u usporedbi sa svim drugim prometnim mogućnostima, a Australija većinu robne razmjene sa svijetom obavlja brodovima. U jednom ragovoru stručnjak za proizvodnju aluminija  iz Melbournea mi je spomenuo kako je vjerojatno jeftinije dopremati boksit u Šibenik brodovima iz Australije nego vlakovima iz blizine Obrovca.

Australsko gospodarstvo je samo za sebe maleno i bez ozbiljnog uključenja u svjetske trgovačke tjekove ne bi imalo mogućnosti razvitka. Medjutim upravo zbog velike razmjene i ovisnosti o trgovini sa svijetom, australsko gospodarstvo je izloženo snažnom utjecaju najvećih svjetskih tržišta. Tako se svaki poremećaj na tržištu Sjedinjenih država u Australiji osjeća kao potres, nedavna kriza azijskih tigrova, stvorila je u Australiji veliku nelagodu, dugotrajna kriza u Japanu, koji je glavni australski trgovinski partner, ne dopušta ni planiranje niti realizaciju ambicioznije stope gospodarskog rasta. Daljni čimbenik gospodarske neizvjesnosti je i nestabilna situacija u susjednoj, desetak puta mnogoljudnijoj Indoneziji. Novi Zeland pak Australci doživljavaju kao mladjeg i nesposobnijeg brata o kome se treba brinuti.

U australskim trgovinama je sve manje robe široke potrošnje proizvedene u Australiji. Čak i tipično australski suveniri u obliku klokana ili koala izradjuju se u Kini. Prosječni Australci se zbog toga ne brinu. Dapače uživaju u mogućnostima jeftinije kupovine. Zabrinu se tek onda kad ostanu bez posla zbog zatvaranja tvornice u kojoj su radili, jer se tvornica seli negdje gdje je radna snaga jeftinija. Medjutim, ako nakon toga i ne nadju posao, dobro žive od otpremnine i od izdašne mjesećne socijalne pomoći, tješeći se mislima na golema rudna bogatstva koja se mogu još dugo prodavati i od toga dobro živjeti.

Uloga države u gospodarstvu zemlje primateljice

Australska država, u skladu s postojećim svjetskim trendom naglašava svoje nemješanje u gospodarstvo.  U skladu sa spomenutom deklaracijom je i proces privatizacije, koji se posljednjih godina znatno ubrzao. Ipak država je još uvijek vlasnik velikih dobara, na primjer većinskog djela Commonwealth banke, najjače telekomunikacijske tvrdke Telstra, velikih dijelova elektroenergijskih objekata, cesta., željezničkih pruga, i golemih kompleksa zemlje. Dapače najvećeg dijela zemlje, jer su golema poljodjelska dobra iznajmljena privatnicima na 99 godina, a ista je situacija i s rudnicima.

Vlasništvo nad dobrima je samo jedan od utjecaja države na gospodarstvo. Od uvodjenja GST-a (PDV-a) čini se kako je država izkreno završila razdoblje utjecaja na gospodarstvo promjenom poreznih stopa i uvjeta, odnosno izgleda da je, glede poreza, pred australskim poduzetnicima i drugim poreznim obveznicima razdoblje bez promjena, što je jedan od ključnih čimbenika za mogućnost planiranja u poslovanju.

Medjutim australska država se nije odrekla drugih vrsta intervencija. Već spomenuto održavanje relativno niskog tečaja australskog dolara, što pogoduje izvoznicima, država obavlja uz snižavanje kamatnih stopa i kupoprodajne devizne intervencije na svjetskom tržištu. U uporabi su i drugi načini. Primjer je poticanje izgradnje kuća državnom stimulacijom u visini 7 tisuća AUD mladim parovima koji grade svoj prvi dom. Kad je prošle godine australsko gospodarstvo pokazivalo ozbiljne znakove usporenja rasta, lukavi premijer Howard je objavio privremeno povećanje spomenute stimulacije na 14 tisuća dolara. Kuće su počele nicati brže, oživjelo je gradjevinarstvo i rast se vratio u prihvatljive okvire, u kojima je ostao i početkom ove godine nakon isteka privremene dodatane stimulacije. Pored održanja treda rasta gospodarstva na za današnju svjetsku situaciju zavidnoj razini, što mu je bio primarni cilj, Howard je istim potezom postigao za njega takodjer vriedan učinak- sretne mlade dobitnike na ovoj svojevrsnoj životnoj lutriji pridobio je medju svoje birače, što je zasigurno doprinjelo njegovoj izbornoj pobjedi.

Navedeni su samo primjeri državnih intervencija u ovoj kombinaciji liberalizma i brige o radnicima. Ima ih zasigurno još puno. Ima i primjera poteza koji su na prvi pogled kontradiktorni. Premijeri i ministri svih australskih država putuju po svijetu i troše dolare na privlačenje stranih investitora (mladoliki victorijski premijer je u tom otišao najdalje fotografiravši se za novine ležeći na stolu za sastanke bez kravate i cipela i reklamirajući čarape napravljene od australske vune), da bi uvijek budni državni rizničar možda na investiciju stavio svoj veto, ako procjeni da ona nije u dugoročnom interesu Australije.

Zgodno je uočiti gdje se troše novci prikupljeni u državnom proračunu. Najveći izdatci su na području socijalne sigurnosti i socijalne pomoći (61,5 milijardi AUD u 2000. financijskoj godini, što predstavlja skoro 10 % brutto nacionalnog proizvoda. Drugo na ljestvici je zdravstvo s 37,5 milijardi AUD. Pored državnih bolnica u Australiji je inače izuzetno razvijena mreža privatnih zdravstvenih ustanova, koje se financiraju izravno iz džepova korisnika usluga odnosno kroz različite  fondova osiguranja. Slijede troškovi školstva u iznosu od 32,5 milijardi AUD. Pored izdržavanja državnih školskih ustanova, Australija financijski pomaže i privatne školske institucije.  S 10,6  milijardi AUD troškovi obrane su tek na sedmom mjestu i predstavljaju manje od 2% GDP-a. Veliki dio obrane je za Australiju bezplatan. Brane je more i udaljenost od drugih zemalja.

Opći gospodarski pokazatelji

Australcima financijska godina počinje sa srpnjem i završava s lipnjem, pa ju je utoliko teže uzporedjivati. Tako na primjer podaci za 2000.-tu godinu znače u stvari drugu polovicu 1999.-te zbrojenu s prvom polovicom 2000.-te. Podaci o GDP- za 2001. godinu nisu još dostupni pa ću iznijeti brojke izračunate za 2000. godinu. Zanimljivo je da se, jednako kao i za druge zemlje, o GDP-u Australije na različitim mjestima mogu naći brojke koje se dosta razlikuju.  Po Australskom državnom uredu za statistiku, australski GDP za 2000. godinu iznosio je 621 milijardu australskih dolara, a po CNN tabeli iznosio je 404 milijarde američkih dolara.  Po današnjem odnosu tečaja australskog i američkog  dolara (0.51) to na prvi pogled nije u skladu, medjutim uz tečaj iz 2000.-te godine (0.66) podaci su sukladni. Prema spomenutoj CNN-ovoj ljestvici (prve SAD s 9 i pol tisuća milijardi, druga Kina s 4 tisuće i devet stotina milijardi , treći Japan, četvrta India, peta Njemačka, šesta Francuska itd) Australia se nalazi na sedamnaestom mjestu. Iz istog izvora može se vidjeti da je Autralija po GDP per capita na devetnaestom mjestu s 21.049 USD.

U financijskoj 2000.-toj  godini je ostvaren deficit plaćanja u iznosu od 33,7 milijarde AUD, što je značilo povećanje od 300 milijuna AUD u odnosu na prethodnu godinu.

Stopa inflacije u Australiji je u prosincu 2001. u usporedbi s prosincem 2000. bila 3,1%.

Australija se na svjetskom financijskom tržištu kroz godine radije zadužuje nego što daje zajmove, pa joj se dug kreće u visini od 47% GDP-a. Vlasništvo stranaca na australskoj burzi se trenutno popelo na 722 milijarde AUD s trendom rasta promatrano na godišnjoj razini u visini od oko 50 milijardi dolara. Naravno ovo su brojke koje se mogu naglo promijeniti na gore ili na dolje samom promjenom cijena dionica ili pak velikim kupovinama ili prodajama.

U financijskoj godini 2000/2001 bilo je zaposleno 63,7% australske populacije (72,5% muškaraca i 55,2% žena. Stopa nezaposlenosti je bila 6,4 % (6,7% za muškarce i 6% za žene). Stopa nezaposlenosti se godinama kreće izmedju 6 i 7% i vjerojatno će se dugo zadržati u tom razponu. Ta brojka manje govori o nedovoljnoj mogućnosti zapošljavanja, a više o sklonosti jednog dijela populacije radu na crno ili jednostavno izbjegavanju zapošljavanja i primanju socijalne pomoći, s kojom se može pristojno preživjeti. Projekt australske savezne vlade obveze prihvaćanja rada, za one koji od države primaju pomoć zbog nezaposlenosti - razbio se o zid neprihvaćanja spretnih lijenčina potpomognutih oporbom, koja, kao i svaka oporba na svijetu, uživa u propasti projekata svojih političkih protivnika.

Prosjećna tjedna brutto plaća za puno radno vrieme je u 2001.-voj godini bila 861 AUD.

Trgovinska razmjena zemlje primateljice s inozemstvom

Australski izvoz je u financijskoj godini 1999/2000 iznosio 125 milijardi AUD (20% GDP-a), a uvoz 140 milijardi AUD (22,5% GDP-a). Medjutim nedavno objavljeni rezultati za kalendarsku 2001. godinu govore o sveukupnom povećanju robnog izvoza u visini od 15 % u odnosu na kalendarsku 2000.-tu godinu, dok je uvoz robe u isto vrieme porastao samo za 1%. Izvoz je tako pretekao uvoz, što je posebice bilo izraženo u trećem kvartalu 2001. 11 rujna je obeshrabrio australski izvoz pa je četvrti kvartal 2001. završen s potpunom ravnotežom uvoza i izvoza. Inače je ranijih godina sve od 1991., uvoz konstantno bio viši od izvoza

U australskom izvozu usluge sudjeluju s 23%, a u uvozu s 20%. Uvoz i izvoz usluga je bio u ravnoteži, a sad je evo uravnotežen i robni uvoz s izvozom.

Najviše Australskog robnog izvoza otpada na Japan (19%) i s tom zemljom Australija ima najveći ukupni suficit, a slijede SAD s 10%, Republika Korea s 8%, Novi Zeland sa 7% i Kina s 5%. U Australskom izvozu usluga na prvom mjestu su SAD sa 16%, drugi je Japan s 12%, treća Velika Britanija s 11%, četvrti Novi Zealand sa 7% a peti Singaporea sa 6%.

Australija najviše roba uvozi iz SAD (21%) i s tom zemljom ima najveći deficit, a zatim slijede

Japan s 13%, Kina sa 7%, Velika Britanija sa 6% i Njemačka s 5%. I na području uvoza usluga SAD su na prvom mjestu s 21%, a slijede Velika Britanija s 12%, Japan sa 7%, Novi Zealand s 5% i Hong Kong s 4%.

Iz navedene statistike je razvidno kako Australci radije uvoze iz zapadnih zemalja, te tamo troše najviše novca kao turisti, dok svoju robu lakše prodaju po Aziji. Ipak primjetan je sve veći prodor kineske robe na australsko tržište.

Značajna gospodarska zbivanja prethodne godine

Prethodna izborna godina protekla je u procesu konsolidacije poreza na dodatnu vriednost, a proces je završen ostankom liberala na vlasti. Naime, da su pobjedili, laburisti bi morali održati predizborna obećanja i uvesti niz iznimki i odstupanja od opće porezne stope od 10%, što bi na australsko tržište unijelo dosta neujednačenosti, te znatno zakompliciralo obračun poreza i poreznu kontrolu, a vjerojatno bi rezultiralo i uvodjenjem novih ili povećanjem stopa drugih postojećih poreza.

Već spomenutim privremenim povećanjem stimulacije u izgradnji novih kuća dat je zamah gradjevinskoj industriji i na taj način ostvarena stopa rasta iznad večine zemalja razvijenog dijela svijeta. Zanimljivo je da su početkom prošle godine mnogi ozbiljni analitičari Australiji prognozirali recesiju, a svoje prognoze nisu promijenili ni nakon najave premijera Howarda o uvodjenju povećanja gradjevinske stimulacije. Medjutim isti ekonomisti su kasnije morali priznati svoju zabludu u procjeni Horwardove kombinatorike u cilju opstanka na vlasti, a u korist Australije.

Nakon jedanaestog rujna, poglavito nakon početka propasti Ansetta, javili su se bili isti pesimistični proroci, medjutim stvarnost ih je za sad demantirala. Dapače u trećem kvartalu kalendarske 2001 godine australski robni izvoz je za preko 1,5 milijardi AUD bio nadmašio uvoz, a prema prvim vjestima za četvrti kvartal 2001., uvoz i izvoz su se izjednačili, što bi gledajući trend moglo značiti povratak u minus.

GOSPODARSKI ODNOSI S REPUBLIKOM HRVATSKOM

Australski ured za statistiku vodi evidenciju o robnoj razmjeni Australije i Hrvatske od stjecanja nezavisnosti Hrvatske 1992. Od tog vremena nadalje australski izvoz u Hrvatsku je isključujući 1995. i 1997 godinu, za cielo vrieme bio manji od uvoza iz Hrvatske. Dakle Hrvatska se, glede robne razmjene s Asutralijom svrstala uz najrazvijenije zemlje svijeta, poput USA ili Njemačke. Na žalost bitna značajka robne razmjene Hrvatske s Asutralijom je vrlo nizak promet roba. U ukupnom Hrvatskom izvozu Asutralija sudjeluje s manje od 0,1%. Sukladno s niskom razinom razmjene, te tome primjerene (ne)zainteresiranosti obje strane, dolazilo je do golemih relativnih promjena  u uvozno izvoznim brojkama. Na primjer nakon što je australski izvoz u Hrvatsku  1995. godine bio dosegao 12,7 miljuna AUD, već slijedeće godine je bio pao na 3,3 milijuna AUD da bi se 1997. vratio na 12,3 milijuna.

Sveukupno, zbog udaljenosti i ograničene veličine tržišta Australija i Hrvatska nisu, s gospodarske točke motrišta, osobito atraktivne jedna drugoj.

Brojni hrvatski iseljenici u Asautraliji  daju razmjeni Australije i Hrvatske svoj snažan žig. Kao turisti australski Hrvati su u Hrvatskoj poznati po najvećoj prosjećnoj dužini boravka. Kao poslovni ljudi zainteresirani su i ostvaruju investiranje i kupovinu nekretnina, kao potrošaći ovdje u Australiji kupuju hrvatske proizvode.

Australski Hrvati su, pored osnivanja brojnih hrvatskih udruga druge vrste, osnovali u najvećim australskim gradovima australsko hrvatske gospodarske komore, ali na žalost, te organizacije nisu aktivne ni na minimalno zadovoljavajućoj razini.

Nedavno je osnovana i australsko hrvatska kreditna zadruga koja pak ima odredjenu perspektivu, ali joj je, s obzirom na dosadašnje početno izkustvo, teško prognozirati neke veće domete.

Jednostavno rečeno, i australsko i hrvatsko gospodarstvo imaju svoje ustaljene navike i puteve u razmjeni sa svijetom, i jedno se drugome u to ne uklapaju.

Bilateralni sporazumi o mirovinskom i zdravstvenom osiguranju na prvi pogled nemaju nekog utjecaja na gospodarstvo. Medjutim, u slučaju Australije i Hrvatske, potpisivanje spomenutih sporazuma bi pokrenulo snažniji povratak starijih hrvatskih useljenika, te nakon toga dolazak k njima u posjet, ili za stalno, njihove djece i unuka, što bi, pored povećanja razmjene roba i usluga iz same činjenice povećanja putovanja izmedju dvije zemlje, moglo rezultirati i nekim poslovnim idejama i realizacijom tih ideja. Sporazum o mirovinskom osiguranju osvježen je snažno u prošlogodišnjim razugovorima ministara vanjskih poslova Hrvatske i Australije, prigodom posjeta hrvatskog ministra ovoj zemlji. Potpisivanje se približilo svojoj realizaciji, rekli bi optimisti,koji  često znaju biti u pravu.

Najznačajnija područja i mogućnosti gospodarske suradnje s RH

 Podaci za 2000.-tu godinu govore o hrvatskom izvozu u Australiju u ukupnom iznosu od 9,9 milijuna AUD, dok su u istom vremenu Australci na naše tržište uspjeli izvesti robe vriednosti 4 milijuna AUD.

Australski ured za statistiku ne daje podatke o vrsti izvezene robe, kad je u pitanju izvoz robe  koju proizvodi mali broj proizvodjača, pa bi izvoznici mogli biti identificirani iz same statistike.  U ovakovim slučajevima se izvozne brojke svrstavaju pod “tajne”. U 2000.-toj godini 32% australskog izvoza u Hrvatsku činile su montažne zgrade, 21% smrznuta govedina, a  treće mjesto s 14% zauzimaju “tajni” proizvodi. Izvoz vune, koji je početkom bilježenja robne razmjene bio dominantan, uočljivo je opao.

Australsko praćenje uvoza iz Hrvatske je puno preciznije. Konzerve voća i povrća, marmelade, juhe u kesici, umaci, keksi, čokolatini i slični proizvodi čine 41% hrvatskog izvoza u Autraliju, djelovi strojeva čine 12%, mesne konzerve 11%, odjevni predmeti 7%, električni kućanski aparati 6%, instrumenti za automatsku regulaciju 6%. Medju ovdašnjim Hrvatima posebno su popularna naša alkoholna pića, koja se u “liquer shop”-ovima mogu naći po cijenama jednakim najpoznatijim svjetskim markama. Uz alkoholna prodavaju se i naša bezalkoholna pića, odnosno sirupi.

Problemi i prepreke u daljnjem razvoju gospodarske suradnje s RH

Pored već navedenih prepreka u robnoj razmjeni izmedju Australije i Hrvatske, vriedno je spomenuti i često obeshrabrujuću vremensku razliku izmedju Australije i Europe. Radni dan u Hrvatskoj počinje nakon što je radni dan u Australiji završio.  Prepreka je veća gledajući s Hrvatske strane, jer su Australci, poslujući s Europskim zemljama, ipak naviknuti na činjenicu na kojoj se strani svijeta nalaze i kako tu prepreku mogu savladati.

Uporaba Interneta, odnosno web stranica za pružanje svakovrsnih informacija o svojoj tvrdki, širi mogućnosti prikupljanja informacija, a komunikacija e-mailom je sve dragocjenija. Hrvatske tvrdke bi trebale, poglavito u uspostavi i održavanju kontakata s vremenski udaljenim zemljama poput Australije, ovo imati na umu.

Iz Hrvatske se pak prema Australiji znade gledati kao prema maloj Americi. Medjutim, i ovdje treba imati na umu ozbiljne razlike. Australci nisu tako brzi u donošenju odluka kao Amerikanci i nisu toliko skloni rizicima.

Inače nisu poznati oziljniji sporovi izmedju Australije i Hrvatske na području gospodarstva.  Neki manji problemi javljaju se u komunikaciji i brzini ragiranja, što će biti spomenuto u točki III.

Prikaz ostvarene gospodarske suradnje s RH

Poznati su primjeri ulaganja u Hrvatsku, nekolicine australskih poslovnih ljudi, u pravilu hrvatskog podrijetla. Primjeri su uglavnom uspješni, ali neki neuspjesi su ovdje odjeknuli poput razorne bombe i kod naših ovdašnjih dobrostojećih ljudi stvorili veliki, dapače preveliki oprez prema investicijama u Hrvatskoj. Nekadašnja ulaganja u gospodarske objekte su se transformirala u kupovinu privatnih kuća.

Zanimljivo je da ovdašnji dobro stojeći Hrvati ne pokazuju veliko zanimanje ni za kupovinu hrvatskih hotela, koja je upravo u tijeku, premda su ranije znali govoriti kako bi bili spremni u tom smjeru uložiti svoje novce.

Turizam je za Hrvatsku vjerojatno najviše obećavajuća gospodarska grana. Australci su veliki svjetski putnici. Rijedak je Australac koji nije preletio ocean. I samo mnoštvo Australaca hrvatskogm podrijetla veliki je turistički potencijal za Hrvatsku, medjutim i drugi Australci su potencijalni dobri turisti. Nakon istraživanja poznatijih i popularnijih djelova Europe, na red im znade doći i objektivno najljepši - Hrvatska.

 IZVJEŠĆE O RADU

U generalnom konzulatu Republike Hrvatske u Melbourneu je od vremena uspostave do danas broj zaposlenih smanjen na polovicu. Broj konzularnih predmeta, koji se rješavaju izravno sa strankama ili pismenim putem, dapače je u snažnom porastu i odnosi najveći dio vremena. Osim toga s vremenom je definirano kako je za Australiju primarno mjesto gospodarskih kontakata veleposlanstvo RH u Canberri.

Medjutim, generalni konzulat, unatoč spomenutim ograničenjima, ipak služi poput svojevrsnog mosta izmedju gospodarstava Hrvatske i Australije. S maksimalnom ozbiljnošću se odgovara na upite i uspostavlja veza izmedju zainteresiranih strana. Interes pokazuju i australske i hrvatske tvrdke. U većini slučajeva je moguće uspostaviti kontakte izravno (prošle godine je to bio slučaj s hrvatskim tvrdkama Maraska i Kromatpak), medjutim ponekad  je nužno zatražiti pomoć iz ministarstva, što pak u nekim slučajevima nije išlo optimalnim putem. Tako na primjer na upit o našim telekomunikacijskim standardima, a koje je tražila jedna australska tvrdka, dva puta postavljen u srpnju prošle godine, još nije stigao odgovor. Posebno je bilo i ostalo obećavajuće nastojanje doktora znanosti, Hrvata iz Melbournea, u smjeru modernizacije naše aluminijske industrije. U istom vremenskom razdoblju od godinu dana, u kojemu spomenuti gospodin nije uspio doći u prigodu u Hrvatskoj izložiti svoje ideje, u USA je pronašao partnera, koji je novi koncept već testirao, primjenio i ostvario izuzetne uštede, odnosno profit. Znanstvenik iz Melbournea je srećom i dalje vlasnik koncepta, te je i nadalje spreman ustupiti ga hrvatskim aluminijašima, jer su životni putevi njega i njegove obitelji usmjereni prema Hrvatskoj gdje je dio profita nedavno dobivenog od Amerikanaca već uložio u kupovinu nekretnina.

 Zbog prebacivanja termina održavanja s australskog proljeća u drugu polovicu australskog ljeta, u Melbourneu prošle godine nije održan turistički sajam. Održava se od 15. do 17. veljače 2002., dakle nakon pisanja ovog izvješća, pa ostaje nekome za punjenje izvješća dogodine. Generalni konzulat je pripremio sudjelovanje Hrvatske, zadržavajući praktičan običaj pokrivanja cjelokupnih troškova sajma sponzorstvom ovdašnjih tvrdki u vlasništvu Hrvata, ili pak pojedinaca, koji uživaju u pojavi riječi Hrvatska na javnim manifestacijama.

Očekuje se ponavljanje uspjeha nastupa Hrvatske na ovom prestižnom turističkom sajmu. Naši turistički statističari su slobodni  izmjeriti povratne učinke ove naše ovdašnje akcije.

Zaključak

Ovo izvješće je napisano u vremenskom tjesnacu, što se može primijetiti u smanjivanju umjetničke inspiracije autora s povećanjem broja napisanih stranica. Ostajući u uvjerenju kako će ga netko ipak možda morati pročitati, nastojao sam izpraviti većinu pogrješaka koje sam napravio lupajući po tastaturi računala. Možebitnog čitatelja srdačno pozdravljam.

Sa štovanjem

Generalni konzul    

 

mr. sc. Željko Šikić